Укупно приказа странице

26 септембар, 2013

Ko je zaista kriv za nasilje u skolama?

Prozivaju škole, govore o ekonomskoj krizi i padu sistema vrednosti, roditelje ne pominju.  Znam da ima puno razorenih porodica zbog siromaštva i opšteg beznadja. To još uvek ne znači da mladi nasilnici dolaze iz takvih porodica. Siromašne porodice se često trude da decu lepo vaspitaju i ova vrsta stigme nepoštena je. Ima i onih koje  deci pružaju sve  i ne snose nikakvu odgovornost za ponašanje svojih mezimaca.  Parama, skupim stvarima, ispunjavanjem svih zelja nadoknadjuju nebrigu i nedostatak emotivne bliskosti Bilo kako, roditelji su dužni da se staraju o svojoj deci, pa se pitam zašto roditelji maloletnika, koji na primer, pretuku prvaka u svojoj školi, krivično ne odgovaraju. Krivična odgovornost roditelja imala bi, ubedjena sam, više efekta nego svo naše ačenje sa raznim programima rešavanja vršnjačkog nasilja. Veronauka i gradjansko vaspitanje promašaj su. 
Ne mislim da deo odgovornosti ne snosi škola ali tvrdim da je škola samo jedna karika u lancu naše nesreće. Pita li se iko šta svakodnevni politički život promoviše, šta promovišu mediji, a šta vidieo igrice. Sad će da se jave branitelji video igara- razvijaju motoriku, strateško razmišljanje, sposobnost rešavanja problema itdi, itd. U redu, ali koje? A koje su nabijene agresijom? Samo nemojte da mi pričate o katarzi. 
Možda će ovaj doktor od ministra prosvete koji neće da amputira već da leči  obelodaniti  da nam je škola onakva kakva je zemlja.

10 септембар, 2013

NIje sa politickih ali jeste sa medicinskih

Dobismo novog ministra prosvete. Lekar, profesor univerziteta.  Valjda je to radi ozdravljenja prosvete. Čovek je stručnjak, izmedju ostalog,  za sportsku medicinu i mineralne vode. Tako nekako. Jeste da ima univezitetsko predavačko iskustvo, ali aman, ni on kao ni prethodni, ni oni pre njih nisu školski ljudi. Visoko obrazovanje je samo jedan segment sistema. Fundament se postavlja na nižim nivoima, u predškolskom, osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju, posebno u osnovnom

Znam odgovor. On otprilike glasi ovako: ministar vodi politiku, a njegovi pomoćnici bave se strukom. Postoji ipak jedan problem, a to je kako će taj ministar da uobliči politiku, kako će da izabere pomoćnike i savetnike, kako će da procenjuje da li je ta politika na pravom i potrebnom putu? Ubedjena sam, a moje iskustvo mi je potpora, da prosvetu treba da vode ljudi koji znaju kako škola diše, gde se najčešće zagrcne, kada joj je kiseonik potreban, kad i od čega joj preti urušavanje, a šta je čini primamljivom? Mogla bih ovako dugo...

Volela bih da jednom dobijemo ministra  koji je bar jedan deo svog života primao platu nastavnika osnovne ili srednje škole, koji zna koji su problemi prostora, opreme , saradnje sa roditeljima, pripremljenosti i nepripremljenosti nastavnika i tako dalje. Ne treba mu ni dr. ni prof., već iskustvo i ljubav prema profesiji. A zamislite ministra prosvete koji u centar svoje pažnje stavi stvaranje primenljive i blagotvorne politike nastavnog kadra. O njemu bih pisala pohvale.

Dajem ipak šansu novom ministru koji je izjavio da su potrebna velika ulaganja u prosvetu. To me je obradovalo. Ostalo ćemo uskoro videti.