Укупно приказа странице

27 октобар, 2012

Funkcionalno nepismeni ili funkcionalna panika?


Novi medijski hit : Skoro polovina stanovnika Srbije funkcionalno nepismena!  Nema štampanih i elektronskih medija koji o tome ne izveštavaju, sve uz učešće stručnjaka ili kvazi stručnjaka, svejedno. Kako se došlo do podatka od 50% funkcionalno nepismenih ne zna se. ČIje su  to aproksimacije ne zna se,  ali je problem  za javnu brigu baš dobar. Trajaće još malo pa će otići u zaborav  kao i odliv mozgova, kao i mnogi drugi stvarni ili prenaduvani problemi naše prosvete.

Sigurno je da je značajan procenat stanovnika ove zemlje funkcionalno nepismen ako se pod tim podrazumeva sposobnost korišćenja informacija, predstavljanja sebe radi  ostvarenja nekog prava, razumevanja raznih javnih dokumenata i procedura, jednom rečju pismenost neophodna za uspešno funkcionisanje u društvu .  Tačno je da je reč o veštinama koje bi škola trebalo da razvija a da to u punoj meri ne čini. Reč je o veštinama upotrebe znanja, počev od pisanja, čitanja  i govora do upotrebe novih tehnologija za dobijanje podataka. Reč je takođe  o interpretaciji i korišćenju pročitanog i saopštavanju željenog.  Nije samo škola ta koja treba i može funkcionalno da opismenjava stanovništvo, to treba da čine i sve javne službe svojim načinima obaveštavanja, mediji i razne društvene organizacije.  Reč je zapravo o prosvećivanju koje smo odavno zaboravili,  a  to je posebna priča.

 Ono što me sada interesuje jeste da li iza paničnih izjava o funkcionalnoj (ne)pismenosti  stoje  precizno definisan pojam i pouzdano utvrdjen podatak ili su to, po ko zna koji put, izjave u funkciji promovisanja nekih poluprofesionalnih i političkih interesa. Da li je ova nova panika u funkciji usvajanja, na sva zvona najavljene nam, ko zna koje po redu, nove strategije razvoja obrazovanja ?

 Bilo bi dobro da znamo koji su to pokazatelji funkcionalne nepismenosti proveravani ( a mogu biti raznovrsni) na kom broju stanovnika, kada i kako.  Da li je neko uradio temeljno snimanje funkcionalne pismenosti stanovništva Srbije ili je do zaključka došao po slobodnim  procenama koje su i do sada bile osnova   naših reformi i strategija.  S obzirom da nikad pouzdano nismo znali gde smo, kakvo  je  stvrano stanje u prosveti i u ekonomiji, šta nam zaista treba a šta možemo, rezultati velikih reformskih i startegijskih poduhvata su ugalvnom bili veliko BUĆ. 

I što je najgore, čak i da je sve tačno i pouzdano trajaće briga i akcija  taman onoliko koliko je vest zgodna za naslovne stranice medija.

08 октобар, 2012

Jeste li bedni ili vam je samo teško ?



Kaže ministar  ovdašnji i sadašnji da se ne slaže sa konstatacijom da živimo bedno. Teško jeste, veoma teško ali nije beda kaže on sa osmehom superiornog čoveka, pobednika u svakoj debati. Što se tiče nastave istorije, nastavnici će se već nekako snaći da objasne novi stav prema četnicima i partizanima. Jeste da je to još u sferi politike, ali bože moj…Odmah potom njegov nadredjeni  izjavi da imamo dva miliona gladnih  te da nas nikl može spasti, ako njegovo vadjenje nije opasno. Ako je opasno nećemo. Šta ćemo sa gladnima ne zna se.  Nismo bedni al smo gladni, to nije isto  zar ne ?

Sad nam pokazuju školske zgrade u bednom stanju, škole bez toaleta, kao da  je to novo. Takoreći do juče išli su u takve škole, a kad su se peli na lestvici političkog uspeha nisu imali vremena da se njima bave. Dobro, šta sad? Još nisam čula šta će to da urade da škole budu lepše, zdravije, bolje opremljene, mislim konkretno, osim da je to stvar lokalnih zajednica. Ove potonje se već žale da su zbog nove fiskalne politikle ostale bez para. Veselo.

Nismo sigurni hoćemo li u Evropu ili nam  je ovako sasvim dobro, svoj na svome dedovskom i pradedovskom, a oni nisu imali toalete nego, zna se, iza kuće.

Malkice bismo ipak u Evropu ali ne mnogo, ne toliko da nam zabrane da pečemo rakiju u svom dvorištu, a taman smo dobili šljivovicu nacionale.  A ono malkice je i uvodjenje dvojezične nastave ( srpski-francuski) u Pirotu. Taman pomislite da je to civilizacijski korak napred, kad ono francuskom proizvodjaču automobilskih guma treba radna snaga koja će razumeti šta im šefovi naredjuju. Nije važno, napravićemo mi od toga još jedan uspeh naše sjajne nam prosvete.

Nisam protiv dvojezične nastave, naprotiv. Obećavaju i školovanje naše dece u Francuskoj. Lepo. Rastuži me ipak podatak koji ide uz tu vest, a to je ona francuska fabrika.

Ne sekirajte se, ako sačuvate razum beda vam ne može ništa, bar ne odmah.