Укупно приказа странице

25 март, 2011

Glasni štrajk -Gorak ukus

Mediji izveštavaju da je na današnjem protestu koji su organizovali sindikati prosvetnih radnika bilo izmedju nekoliko i deset hiljada učesnika, uključujući  i sindikate zdravstva i policije. Reklo bi se masovni protest nezadovoljnih u javnim službama. Bojim se da nije bio masovan a da  nije bilo ni sasvim jasnih i konkretnih zahteva.  Na stranu način na koji su elektronski mediji izveštavali, baš onako kakav je i status i kakva je snaga prosvete u Srbiji.  Po broju zaposlenih u sistemu obrazovanja (oko 100.000) reklo bi se veliki intelektualni i društveni potencijal i velika pokretačka snaga, po  statusu, samosvesti i organizovanosti  beznačajana .  Odavno se pitam zašto ne postoji jedan sindikat prosvetnih radnika već više različitih , idejno i politički nejasnih i  suprostavljenih. Kako se to nastavnici opredeljuju kojem će se sindikatu prikloniti, ko je bliži vlasti pa tu može nešto da izvuče ili ko više galami, onako generalno?  Kako sinidkalni mešetari tako vešto drže razjedinjene nastavnike ? 

Pitam se, takodje, da li je moguće da se sindikalni bunt , izlazak na ulice, dogodi samo zbog plata. Male su, slazem se, iz istog sam miljea ali ipak ne razumem da se tako nešto makar i mlitavo kao današnji protest nije dogodilo zbog loših programa, loših uslova za izvodjenje nastave, nekompetentnih i nečasnih ministara, nekompetentne i neodgovorne prosvetne administracije, profesionalnog statusa, napredovanja u službi i mnogo toga. Profesionalni i socijalni status (ne govorim o novcu već o uvažavanju u društvu) ne može niko drugi da izgradi do sami nastavnici kao jedna koherentna samosvesna i profesionalno odgovorna društvena grupacija. Dotle ministri i premijeri, roditelji i mediji mogu sa više ili manje neuvažavanja i cinizma da se odnose prema grupama i grupicama koje povremeno traže samo malo veće plate kao da je sve drugo  u redu i na mestu. Za one koji misle da je sve drugo u redu osim plata  bilbord Megatrend univerziteta .("Šta ćeš ovde - završi Magetrend i pali!“) samo je zabavan.

07 март, 2011

Tihi štrajk

Nastavnicima koji su štrajkovali biće umanjene plate, potvrdjuju Ministar i Premijer. Prvi neće dozvoliti da deca trpe a drugi da se krši finansijska disciplina. Sinidikalci najavljuju tužbe, a ja razmatram dva scenarija. Prvi, nastavnici stupaju u generalni štrajk svesni da neće primiti plate i kompletno blokiraju rad škola. Drugi, disciplinovano nastavljaju rad i drže časove po 45 minuta.  Prvi scenario je malo verovatan, prosvetni radnici imaju decu , hrane ih i školuju kao i drugi, žive veoma skromno i teško im je da se liše i delića  inače male plate. Pognuće glave i nastaviti kao i ranije. Držaće časove od 45 minuta , smanjiće trud, otaljavaće  posao, a sve sledeći ono čuveno "niko ne može tako malo da me plati koliko ja mogu malo da  radim".   Šta mislite ko će u ovoj igri biti  dobitnici a ko gubitnici   i da li iko brine o suštini ili je ipak samo forma bitna?

04 март, 2011

Privatni časovi, štrajk i još koješta

Sve češće čujem da roditelji plaćaju privatne časove deci već od prvog razreda osnovne škole. U starijim razredima i srednjim školama to je postalo uobičajeno. Deca se žale roditeljima da na času ne mogu da nauče, ne razumeju, nema vremena, nastavnik se ne trudi. Nastavnici se žale da učenici nisu motivisani , ne trude se u školi jer računaju na privatne časove. Roditelji se ljute na školu, velike zahteve i loše nastavnike i žele da  njihova deca budu odlična pa neka košta koliko košta.  Socijalno i pedagoški nimalo naivna pojava, ali se njome niko ne bavi. Dogadja se nešto što je ozbiljan indikator  potpunog poremećaja sistema vrednosti i što na duge staze uzgaja dembele, a sve uz priču da decu moramo osposobljavati za medjunarodnu utakmicu i evropske integracije ( mantra).

A onda štrajk i opet uzajamno optuživanje. Ovog puta u trouglu uzajamnih optužbi umesto dece i u njihovo ime Ministar prosvete. Svi se opet kunu u kvalitet i dobrobit za decu i usput jedni drugima poručuju da ničija nije gorela do zore. Stigosmo do pretnji da će se nastavnicima umanjiti plate i sindikalnog poziva Ministru da izadje na megdan. Roditelji terciraju : jadna deca sad će morati i subotom u školu da nadoknade izgubljeno, a gde to ima? Ima u bogatom svetu i normalno je da rade i subotom, ali mi nismo bogati... Dan po dan, nedelja po nedelja, mesec po mesec svako u svom šancu, ljuti Ministar i još ljući nastavnici i tako će proći i ova školska godina. Volšebno ćemo opet malkice popraviti svoj medjunarodni obrazovni rejting, bar u medijima, a onda veliki raspust i svima lepo. 

Konačno,  koga briga za to što u školi deca više ne mogu ništa da nauče pa roditelji moraju da im plaćaju privatne nastavnike i  da li je  baš tako ili smo opasno zalutali ? A da nam svima bude lakše uvek ima neki ohrabrujući paradoks- na jednog učenika jedan nastavnik,  eto ostvarenja pedagoškog ideala o individualizovanoj nastavi. Uostalom, ko u zahuktalom vozu ka Evropi koja nema alternativu (mantra) ima još vremena da se bavi tako ozbiljnim socijalnim i pedagoškim problemom, a tu je i taj štrajk jer nastavnici ne razumeju da nema para....(kaže Ministar), pa što je mnogo mnogo je.

Ako ne možete da spavate upitajte se kako to vi završiste školu i pokušajte da se setite da li ste u njoj nešto naučili, a sigurna sam da pripadate generacijama  kojima roditelji nisu plaćali privatne časove.

 A o našim ministrima prosvete.....?.