Укупно приказа странице

11 јун, 2010

Da li su metode nastave strateško pitanje?

Žali mi se desetogodišnja devojčica, učenica IV razreda osnovne škole da joj odličan uspeh  kvari trojka iz engleskog. Kaže da se sa engleskim jezikom srela prvi put baš u ovom četvrtom razredu. Pitam je u čemu je problem, a ona ozbiljno odgovara " Ja odlično znam teoriju, ali ne znam diktat". Pitam je : Koju teoriju? Ona opet veoma ozbiljno odgovara: " Pa evo na primer znam kako se pravi  Simple Present Tense.." i izdeklamuje mi kompletno gramatičko pravilo, pa onda nastavi sa pravilima za vremena koja su učili. Kad sam joj predložila da mi da primer nije se snašla. 

Neverovatno kako je to dete, ne znajući ni šta reč teorija znači, oslikalo nastavni metod  koji njena nastavnica engleskog primenjuje. Tako ona zna napamet sva pravila, ne zna ništa da kaže i ne ume ništa da napiše. 


Nisu li metode nastave i učenja rasprostranjene u našim školama, problem par exellence, nije li to strateško pitanje? Kad smo se ponovo zadužili onda bi bilo pametnije da onih tri miliona evra utrošimo za usavršavanje nastavnika za efikasnije metode rada, a da  strategiju pišu oni koji su već plaćeni da rade na razvoju obrazovanja.

08 јун, 2010

Sve naše strategije, svi naši krediti

Naše Ministarstvo prosvete slavodobitno objavljuje da smo dobili kredit od pedeset miliona evra Evropske investicione banke za drugu fazu projekta "Program modernizacije škola" i da će se ta sredstva iskoristiti za gradnju novih škola, popravke, nabavke računara i tako dalje. Lepo, iako nije nimalo lepo što je to opet zajam koji jednog dana treba vratiti. Neću da budem neko ko zvoca u stilu "mnogo toga smo mogli i bez kredita", a mogli smo.  Medjutim, u tom poslu ima nešto što bismo svakako mogli bez kredita, a to je izrada  ko zna koje po redu naše strategije obrazovanja. Ministar kaže da će "deo novca, odnosno tri miliona evra biti opredeljeno za izradu strategije obrazovanja". Pogledajte vest na sajtu Ministarstva. 
E sad, pitam se ja, a pitam i vas koji čitate moj blog: Da li ijedna ozbiljna zemlja pozajmljuje pare za modernizaciju škola pre nego što je definisala sopstvenu strategiju razvoja obrazovanja? Ko ozbiljan uopšte uzima kredite za bilo šta pre nego što tačno zna šta mu je krajnji cilj tako riskantnog poteza? Doduše , mi smo navikli da pozajmljujemo da bismo radili ono što svugde u normalnom svetu rade stručnjaci zaposleni u državnim institucijama ( ministarstvima, institutima, agencijalma za razvoj itd.) i to za plate koje im država daje da bi izmedju ostalog smišljali i predlagali strategije, programe razvoja, aktivnosti za unapredjenje rada.

 Dakle, kome će to država Srbija, Ministarstvo prosvete Republike Srbije da plati tri miliona evra za izradu strategije obrazovanja, zaobilazeći veliki  broj stručnjaka u institutima, na Univerzitetu, u Zavodu za obrazovanje, koje država plaća, izmedju ostalog, da promišljaju budući razvoj? I to sve na kredit.  Ili će možda taj novac biti upravo za njihov rad. Bilo kako bilo baš je loše zazvučalo-tri miliona evra za strategiju obrazovanja koju nikako da smislimo, a posto je nema nismo bas ni sigurni da svakoj školi treba racunarska ucionica sa 30 računara, što je u istom paketu pozajmice.  Možda ce primena IKT u našem obrazovanju počivati na drugim koncepcijskim osnovama kad konačno smislimo tu strategiju. Sve to do nove ministarske garniture.