Укупно приказа странице

20 јул, 2016

Zašto deca neće u gimnazije

Sve manje svršenih osnovaca okreće se gimnazijama, a sudeći po zvaničnim izjavama, sve više stručnim i zanatskim školama. Analitičari obrazovanja i zvaničnici Ministarstva prosvete uzdržavaju se od komentara, odnosno mogućih objašnjenja. 

Nisam sklona da verujem da je reč o ohrabrujućem privrednom ambijentu, da mladi i njihovi roditelji vide jasno razvojne šanse zemlje i jasno ocrtane potrebe za stručnim-zanatskim  profilima. Toga zapravo nema.   

Mislim da je u pitanju nešto sasvim drugo. Siromaštvo koje narasta obeshrabruje nastavak sve skupljeg školovanja koje vodi ka visokom obrazovanju i sve slabije vrednovanje visoko obrazovanih ljudi. Za najbolje izlaz iz bede ove zemlje je viza za neku prekookeansku zemlju.

Politika je presudna, stranačka pripadnost veoma bitna, a ako je nekome stalo da jednog dana ima fakultetsku diplomu, pa čak i doktorat, dobiće ih lako upravo preko stranačkih i političkih kanala. To je toliko postalo očito da je skoro nerazumno težiti intelektualnim vrednostima. Nije, naravno sigurno da će se deca sa stručnim i zanataskim školama zaposliti ali će roditelji podneti još malo školovanja, a ipak postoji bar neka maglovita šansa da će ti mladi početi neki svoj poslić i ranije se osamostaliti ili kao medicinske sestre ili fizioterapeuti lako naći posao u nekoj evropskoj zemlji.

Ne mislim da je loša orijentacija na zanatske škole, naprotiv. Svakoj normalnoj zemlji potrebna je ipak neka vrsta ravnoteže- potrebni su ne samo dobri tehničari i majstori isto toliko koliko i intelektualna elita. Naša je zbog odliva mozgova koji traje već dobrih dvadest godina sve tanji društveni sloj. Ona koja je ostala u zemlji već je u poodmaklim godinama i samim tim u osipanju, a ona koja se rasula po svetu, bez želje i nade da se vrati, u naponu stvaralaštva. Doprinose svojim umom i znanjem zemljama koje su ih dobile besplatno. To nas očito ne brine.

Naš premijer  u svom logorejičnom maniru ponavlja "dualno obrazovanje, dualno obrazovanje" i neka počnu sa četrnaest godina da uče zavarivanje, na primer. Lepo, neka nauče. Pitam se ko će biti oni čije će visoko kvalitetno obrazovanje, čije će razvijene misaone i predvidjajuće sposobnosti biti snaga koja podiže opšti obrazovni nivo zemlje, koja će stvarati i voditi uspešnu zemlju, ako interes za gimnazije nastavi da opada. Hoće li nas i dalje voditi bivši kodukteri, vlasnici pečenjara, kuvari ( uz svo poštovanje njihovih profesija na poslovima za koje su kompetentni), oni koji koji veruju u Lombrozovu teoriju, iako o njoj znaju malo ili nimalo, oni koji će mastere i doktorate sticati brzo, po potrebi u datom političkom trenutku?

Neobjašnjeno opadanje interesovanja za gimnazije, nije po meni optimističan trend u zemlji sa 7, ili 8% visoko obrazovanih, ubrajajući tu i ove sa brzometnim diplomama. 

Konačno, moj pesimizam je veći, možda neopravdan, zbog sumnje da smo u globalnoj raspodeli svrstani u jeftinu i poluučenu radnu snagu.