Укупно приказа странице

20 март, 2017

Nada ajkula i mali Alek- prilog informatičkoj pismenosti.

Opet su aktuelni projekti za uvodjenje obaveznog informatičkog obrazovanja dece u Srbiji. Niko razuman neće biti protiv. Pitanje je samo kako će program izgledati i da li će decu koja suvereno vladaju digitalnom tehnologijom škola pripremati za medijske dezinformacije i manipulacije svake vrste. Sećamo se iz školskih dana Gutenbergove galaksije da su se naši profesori književnosti trudili da nam objasne šta je pisac hteo da kaže, a ponekad su tumačnje tražili i od nas. Naše je, zavisno od uzrasta, onih koji su nas vaspitavali i filozofije/ideologije obrazovanja tog vremena, tumačenje književnog dela bilo uglavnom  na denotativnom nivou- bilo je tako i on ili ona su bili ucveljeni, odnosno pravda nije zadovoljena i slučno…

Film, a potom elektronski mediji brzo su nas osvojili. TV prijemnici su masovno ušli u naše domove i sve češće se moglo čuti “tačno je bilo je na TV”, a ubrzo potom “proveri na internetu”. Digitalna tehnologija nas je zarobila. Android ili I-phone u džepu i gde god se nadjemo pitamo “imate li Wi Fi”. Nedaobog da neku informaciju propustimo. Zavisnici potpuni. Danasnja deca posebno. Neću da govorim o vrednosnim stavovima koje usvajaju, oblicima ponašanja, fragmentarnom znanju, netačnim informacijama  itd…

A zašto vas gnjavim sa ovom pričom, zato što sam ubedjena da smo preskočili, zaboravili, ono “šta je pisac hteo da kaže”. Ne mislim da informatičko obrazovanje treba da bude kao naše hodanje kroz školsku lektiru, ali da decu treba učiti medijskom jeziku i podsticati čitanje implicitnog značenja (konotacija), a ne prepričavaje eksplicitnog (denotacija).

E sad (moja omiljena poštapalica), ovih dana smo izloženi brojnim medijksim predizbornim manipulacijama sadržanim ne samo u reči već i u ikonografiji skupova I kandidata.
Moju pažnju je posebno privukao spot-skeč ( prilično amaterski) o Nadi ajkuli i malom Aleku, koji uljudno obučen, smernog stava i malo postidjen vraća školskoj bibliotekarki knjigu “Djulići” ( nežna i romantična literatura), posle 35 godina. U medjuvremenu je porastao, kandidovao se za predsednika, pritom premijer koji je jako zauzet. Odgovara strogoj bibliotekarki Nadi zašto se kandiduje za predsednika i onda, ne lezi vraže, pogled u kameru i tirada o spasavanju zemlje od tamo nekih upropastitelja koji bi da nas opet unazade. Pojavi se ono AV u svim položajima i pomislite da je kraj. Nije, onda dolazi glavna zamka. Zbog kašnjenja  vraćanja knjige 35 godina  Aleka gospodja Nada šalje u ćošak. Duhovito reklo bi se i tako se može pročitati.

Ustvari, kažnjen je  što nas na vreme nije spasavao, pustio je da prodje toliko godina i upropastitelja i unazade Srbiju (implicitno značenje sa pravom namerom).  A onda još jedna finija za čitanje složenija poruka. Alek pita gospodju Nadu da li je još uvek zovu “ajkula”. Ona odgovara potvrdno i eto novih mogućih značenja. Gospodja Nada ajkula konotira sve te ajkule koji bi da ga sateraju u ćošak, da ga onemoguće, da spreče spasavanje Srbije. 

Ipak, pognute glave, mali, sada odrasli Alek odlazi sa superiornim smeškom-ne mogu njemu te ajkule ništa.

Tako ja čitam ovaj digitalni skeč. Radovala bih se da čujem kako ga vi čitate. 

I još nešto, bojim se, stvrano se bojim, da funkcionalno nepismena Srbija kaže " slatko".