Укупно приказа странице

27 август, 2012

Plejada, roštiljijada i mala matura



Slušam vesti Radio Beograda i saznajem da postoji « plejada onih koji ne čitaju », da im Petar Kočić zato nije blizak. Jel vam jasno ? Meni nije, a i kako bi bilo jasno kad izgleda da i onaj koji to priča  ne gubi vreme na čitanje.

Potom čujem da se mnogi svršeni osnovci, oni koji su dobili svedočanstvo o završenom osmom razredu osnovne škole, nisu prijavili za polaganje male mature. Bez položenog maturskog ispita ne mogu da se upišu u srednju školu. Pretpostavljam da postoje mnogi razlozi što odustaju od daljeg školovanja. Siromaštvo roditelja je sigurno jedan od tih.  I šta sad ? Nisam još čula da  se neko zabrinuo zbog toga. Jeste da su trenutno požari veliki problem i opravdano je što je Vlada tim povodom održala vanrednu sednicu. Zanima me samo da li će se i  povodom odustajanja dece od daljeg školovanja sastati i  prelistati strategiju razvoja obrazovanja kojom se Ministarstvo prosvete ponosi a u kojoj stoji da treba ispitati  mogućnosti  da se srednje  obrazovanje u dogledno vreme (do 2020) učini obaveznim.  Videćemo, a možda ubrzo, čim se ministar prosvete  vrati sa otvaranja roštiljijade.

Ne znam kakve veze ima roštiljijada sa prosvetom. Biće da je i tu reč o nekoj plejadi. Bog bi ga znao




11 август, 2012

Profesore biju, zar ne?


Roditelji a i učenici sve češće dižu ruku na nastavnike  kad nisu zadovoljni ocenama. Čini se da niko više od škole ne očekuje znanje i neke sposobnosti već samo visoke ocene. Odlčne ocene otvaraju vrata daljem školovanju, bolje rečeno upisu u neke prestižne škole i fakultete.  Postale su i jedan od kriterijuma za dobijanje posla. To bi bilo u redu kada bi visoke ocene odražavale znanje i veštine predvidjene za sticanje u toku školovanja.  Na žalost  to tako nije. Forma je važna posebno onima koji mogu sve da kupe a i da tuku, ako treba. Oni svojim mezimcima hoće da pruže sve najbolje, a to su društveni prerstiž i brza  zarada po svaku cenu. Znanje ni njima nije bilo bitno a ni   potrebno da se u ovoj izgubljenoj zemlji brzo obogate ili popnu na lestvici društvenog ugleda, šta god da to znači. Ko sad može da kaže da oni nisu sposobni, spremni za život kad njihov društveni status u biznisu  i  politici upravo o tome svedoči.

Istini za volju  pravi bogataši i moćnici  mogu da plate privatne škole i fakultete, a tamo se zna..  . Oni na vrhu nemaju potrebe da blju profesore, samo promene školu i plate diplomu. Jednostavno. Oni koji se penju ka njima nestrpljivi su . Gube živce sa profesorima i onda nije čudo… biju.

E da su samo roditelji i njihova deca ti koji napadaju profesore (nastavnike, svejedno kako ih zovemo). U medijima se pominju samo u negativnom kontekstu. Prosvetna politika ih skoro ne poznaje osim kad očekuje da budu tihi i uspešni izvršioci reformi, strategija, programa …. Sve naše strategije, a o njima sam već pisala, očekuju da profesori budu posebno obučeni, spremni, feksibilni, inovativni članovi društva, lokomotiva razvoja koja stoji na sporednom koloseku, ne smeta i ne oglašava se, a uglnaca se samo u retkim prilikama kad  treba da povuče paradni voz. Kad zabrljaju onda eto ministara i pomoćnika da im preko medija priprete i obećaju istragu …. Ispitaće i greške nastavnika koji su dobili batine, biće da se nisu pridržavali zakona i pravilnika…

Konačno, šta hoće ti bedni profesori koji nikad u svom radnom veku neće uspeti da imaju više do skromno opremljenog stana, ako ga imaju, i jeftinog letovanja u aranžmanu za srpske turiste tankog novčanika.  Pa nisu oni ti koji zaslužuju poštovanje. Nisu uspeli i Bože moj ako ih klepe ponekad…..