Parafraziraću meni omiljene misli dva filozofa. Francuski filozof J.M.Domenach, raspravljajući o školi i nastavi, rekao je da škola treba da uspostavi vezu izmedju sveta u kojem deca žive i načina na koji o tom svetu uče. Savremenik K.P. Liessmann, austrijski filozof citira Hegela koji je rekao da poznato nije saznato zato što je poznato i insistira na tome da je znanje više od informacije. On govori o smislu, razumevanju i značenju. Оvaj filozof upućuje kritiku savremenom shvatanju obrazovanosti i sve cešćem stavu da nije bitno predmetno znanje već znanje gde i kako neku informaciju pronaći.
I zašto ova dva, na prvi pogled oprečna filozofska, stava ovde pominjem? Zato što mislim da je današnja škola suočena upravo sa problemom kako da pomiri metod širenja i pribavljanja informacija, koje su često samo privid informacije o svemu što se čini bitnim za savremeni svet i sistema znanja opremljenog smislom. Svest o tome da je znanje ono što nam pomaže da razumemo svet oko sebe koristeći aktuleni metod komunikacije i da se samo uz pomoć znanja može otkriti šta ima pravu informacijsku vrednost bitna je u ovom slučaju. Rekla bih značenje i smisao je ono što bi savremena škola trebalo da ima stalno u vidu ne odbacujući pritom medijske alatke.
I još nešto, od antike do današnjeg dana pravo znanje se pokazuje u razumevanju sveta oko sebe i mudrosti koji pomažu čoveku da opstane.
Срећом, флоскула о томе да је највећа моћ знати где информацију пронаћи у животу нема своју потврду. Они којима је такав став близак обично ни не траже информације, него оне нађу њих. Наравно, знање је трајан процес, а информисање је на нивоу краткорочне употребе и - после тога, бацање!
ОдговориИзбриши